1000 otoka, 200 strategija i jedan stratagem

1000 otoka, 200 strategija i jedan stratagem

Zadovoljstvo nam je najaviti Vam drugi u nizu utoraka na kojima se uz izložbu Vis i Anatomija otoka družimo uz predavanja o otočnim temama.

U utorak 10. ožujka 2015. od 18 do 19,30 u Galeriji Modulor će o izazovima strateškoga planiranja razvoja otoka govoriti ekonomist dr. sc. Nenad Starc, a o biljnoj raznolikosti otočnoga arhipelaga botaničar dr. sc. Sandro Bogdanović.

 

18,00 h

Dr. sc. Nenad Starc, Ekonomski institut Zagreb, Hrvatska

nstarc@eizg.hr

1 000 otoka, 200 strategija i jedan stratagem

 

Brojke s puno nula nisu slučajne na otocima i oko njih, naprosto zato što se otočne posebnosti redovno zanemaruju i loše komuniciraju. Komunikacijski problem otočnog održivog razvoja javlja se pri samom definiranju otoka. Radi se o otočnom sustavu koji čine otočni ekosustav i njegovi otočani. Otočni sustav je jasno omeđen, ekologijski osjetljiv i, uz uvjet da nije izložen vanjskim utjecajima, društveno stabilan i imanentno održiv. Obuhvaćeni širom prostornom podjelom rada otočni sustavi postaju ovisni o društvenim i gospodarskim kretanjima u okruženju i teže podnose oscilacije od kopnenih sustava što usložuje komunikacijski problem. U suvremenim uvjetima održivi otočni razvoj je određen:

  1. a) stupnjem samodostatnosti u proizvodnji potrebne hrane i energije i osiguranju potrebne vode,
  2. b) stupnjem društvene otvorenosti i intenzivnošću komunikacije s okruženjem.

Otočni će sustav biti to bliže održivosti što je stupanj samodostatnosti njegovih primarnih gospodarskih djelatnosti viši, a otočna zajednica otvorenija prema okruženju.

Održivim otočnim razvojem treba upravljati  na otoku i na upravnim razinama višim od otočne. Osnovni problemi i ovdje su komunikacijske naravi i redovno se zanemaruju:

  1. a) unutar znanstvene/stručne zajednice koja analizira posebnosti otočnog razvoja i predlaže odgovarajuća razvojna rješenja, redovno se javljaju konceptualna i lingvistička nerazumijevanja i suprotstavljeni disciplinarni interesi što otežava interdisciplinarnu komunikaciju i obara kakvoću predlaganih rješenja,
  2. b) nositelji razvojne politike opiru se integraciji prostorne, gospodarske i društvene razvojne politike nužne za upravljanje otočnim razvojem ka održivosti. Time usporavaju pa i zaustavljaju difuziju analiza i razvojnih prijedloga koje nudi znanstvena/stručna zajednica,
  3. c) nositelji razvojne politike na raznim upravnim razinama gotovo da i nisu vertikalno koordinirani, a nositelji razvojne politike na otocima nisu koordinirani horizontalno. Razvojne mjere su stoga neusklađene, a ukupna razvojna politika interno inkonzistentna.

Otočni razvoj neće se moći upraviti ka održivosti ukoliko se ovi problemi ne osvijeste i počnu rješavati. Brojka od 200 razvojnih strategija punih dobre volje koje su u Hrvatskoj izrađene od osamostaljenja do danas rasti će i dalje, a promjene će se predlagati uglavnom zato da se ne bi dogodile. Posrijedi je stratagem?

 

Od 1974. radi u Ekonomskom institutu Zagreb. Bavi se regionalnom i urbanom ekonomijom te ekonomijom okoliša, a posebno otočnim razvojem.

Vodio otočne razvojne projekte na desetak hrvatskih otoka, izlagao na skupovima o otočnom razvitku u Francuskoj, Japanu, Grčkoj, Nizozemskoj, Portugalu i na Malti te na Kanarskim i Azorskim otocima. Jedan je od osnivača i stalni suradnik nevladine udruge za znanstveno istraživanje otoka International Scientific Council for Island Development – INSULA osnovane 1989. u Brestu u Francuskoj.

Koordinator izrade i glavni autor Nacionalnog programa razvitka otoka (1997). Glavni autor nacrta Zakona o otocima (1999). Autor Uredbe o metodologiji i obaveznom sadržaju programa održivog razvoja otoka (2002). Metodološki koordinator izrade 25 programa održivog razvoja otoka i otočnih skupina (2003).

Predaje ekonomiku okoliša, ekološku ekonomiju i regionalnu ekonomiku na ekonomskim fakultetima u Splitu, Zagrebu, Puli i Rijeci, Arhitektonskom fakultetu i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu – Geografski odsjek u Zagrebu.

Jedan je od troje organizatora i vođa puta I i II konvoja LIBERTAS koji su listopada i studenog 1991. probili pomorsku blokadu Dubrovnika. Bio je pripadnikom 100. brigade Hrvatske vojske. Zimu 1991/1992 proveo je na prvoj crti u Sunji. 1995. sudjelovao je u akciji OLUJA kao pripadnik 140. pukovnije. Odlikovan medaljom “Oluja”.

 

18,45 h

Dr. sc. Sandro Bogdanović, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za poljoprivrednu botaniku, Hrvatska

sbogdanovic@agr.hr

Biljna raznolikost viškog arhipelaga

Otok Vis s otocima Biševom, Sv. Andrijom, Brusnikom, Kamikom i Palagružom čini višku skupinu pučinskih srednjodalmatinskih otoka. Zbog geografske izolacije, geološke građe i klimatskih prilika na tim su se otocima razvile mnogobrojne rijetke i endemične vrste. Neke od njih rastu samo na pučinskim otocima i nema ih nigdje drugdje u Jadranu. Jedna od takvih je i nedavno opisana nova vrsta luka, Allium croaticum, s područja Huma na Visu, kao i novoopisana endemična vrsta teutinog zvončića (Campanula teutana) iz Oključine, te mnoge druge kao što su endemične zečine s otoka Jabuke i Palagruže (Centaurea friderici, Centaurea crithmifolia i Centaurea jabukensis). Na Veloj Palagruži raste i endemična vrsta palagruška presličica, Muscari speciosum te endemično visijanijevo ptičje mlijeko, Ornithogalum visianicum, koje već duži niz godina nije potvrđen s tog jedinog lokaliteta u Hrvatskoj. Zanimljivost Viškog arhipelaga svakako jesu i obale vulkanskih otoka, Brusnik i Jabuke koje u ljetnim mjesecima krase cvjetajuće endemične vrste mrižica, Limonium vestitum i Limonium vestitum subsp. brusnicense. Na otoku Jabuci i malom otočiću Kamiku kod otoka Sveca raste endemična vrsta trave, Puccinellia teyberi te su joj to jedina dva poznata lokaliteta u hrvatskoj flori. Otok Vis s površinom od oko 90 km2 ima zabilježeno preko 900 biljnih vrsta od kojih je 13 endemično. Takvo relativno veliko bogatstvo biljnih vrsta može se zahvaliti velikom broju različitih staništa na otoku. Na pješčanoj obali uvale Vela Smokova rastu ugrožene biljne vrste, Pancratium maritimum, Calystegia soldanella i Medicago marina. Ovo nalazište predstavlja jednu od rijetkih populacija primorskog bilja, Pancratium maritimum, koja ima tako brojne jedinke i gustu populaciju. Osim takvih pješčanih staništa, na otoku Visu ima i dosta suhih kamenjarskih travnjaka koji predstavljaju idealno stanište za mnoge vrste mediteranskih orhideja. Upravo na Visu raste oko tridesetak vrsta orhideja od kojih je vrsti Ophrys lacaitae otok Vis jedino nalazište u Hrvatskoj. Ovakva bioraznolikost može se zahvaliti brizi lokalnog stanovništva i trenutnom malom antropogenom utjecaju te bi se u budućnosti trebalo svakako više posvetiti zaštiti pojedinih lokaliteta.

 

Sandro Bogdanović rođen je 1978. godine u Splitu. Opću gimnaziju završio je 1996. godine na otoku Visu. Studij biologije, smjer ekologija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje 1997. godine. Diplomirao je 2002. godine u Botaničkom zavodu PMF-a u Zagrebu. Poslijediplomski doktorski studij upisuje 2003. godine, a 2004. godine izabran je za znanstvenog novaka – asistenta. Doktorirao je 2009. godine u Botaničkom zavodu PMF-a. Od 2011. godine je zaposlen kao docent na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za poljoprivrednu botaniku. Sudjeluje u provedbi nekoliko domaćih i međunarodnih projekata. Uži znanstveni interes i područje istraživanja su mu biljna taksonomija i sistematika, flora Hrvatske i Sredozemlja te je opisao nekoliko novih vrsta za znanost. Usavršavao se u više navrata u Botaničkom institutu na Siciliji. Do danas je objavio više od 60 znanstvenih, stručnih i popularnih članaka te je koautor tri knjige. Sudjelovao je na četrdeset međunarodnih i domaćih kongresa. Član je više domaćih i stranih stručno-znanstvenih udruga i organizacija. Jedan je od glavnih urednika online časopisa Glasnik Hrvatskog botaničkog društva. Govori talijanski i engleski jezik.

 

Tagovi: