ENERGETSKI GOTOVO NULTA ARHITEKTURA

ENERGETSKI GOTOVO NULTA ARHITEKTURA

U Galeriji Modulor, 14. 3. 2013. u 19 sati otvara se izložba autora Ljubomira Miščevića pod nazivom ENERGETSKI GOTOVO NULTA ARHITEKTURA.

POZIVNICA IZLOŽBA LJ MIŠČEVIĆ MODULOR ZG 14 3 2013 (2)

 

EN GOTOVO NULTA ARH KATALOG MODULOR 14 3 2013

 

Autor izložbe je prof. Ljubomir Miščević,  naš vodeći stručnjak na području energetski učinkovite gradnje. Na ovoj izložbi se možete  informirati o primjeni moderne tehnologije u energetski učinkovitoj gradnji. 

“Ovo je četvrta izložba o energetski učinkovitoj i održivoj arhitekturi koja se održava u galeriji Modulor za arhitekturu i dizajn u Zagrebu. Počevši s izložbom Sunčana arhitektura, 2001. godine, zatim Arhitektura niskoeneregetske i pasivne kuće, 2006. godine i trećom Arhitektura kao energana – od pasivne kuće do plus energetske arhitekture, 2009. godine, prikazan je razvoj i napredak ove teme kroz projekte i ostavarenja arhitekture različitih funkcionalnih tipova.

Nakon druge dopune europske direktive Energy Performance in Buildings (EPBD) koju prevodimo kao Energetska svojstva zgrada, naziv „nearly zero“ preveden u „gotovo nulta“ obuhvaća arhitekturu vrlo visoke energetske učinkovitosti, odnosno vrlo male energetske potrošnje i emisija CO2 (i drugih stakleničkih plinova) koju zasigurno najvećim brojem ostvarenja u Europi i svijetu najkvalitetnije predstavlja energetski model pasivne kuće. To potvrđuju istraživanja i iskustva korisnika unatrag više od dvadeset godina. Projektiranje, izvođenje i održavanje pasivne kuće je sve prihvaćenije, jer od samog početka osmišljavanja energetskog koncepta, integralnog projektiranja arhitekture, napredne građevne fizike i instalacijskih sustava, kompetentne i odgovorne izvedbe pa sve do priuštivih i sve kraće isplativih „zelenih“ financijskih ulaganja postaje najbolja praksa i na drugim kontinentima.

Scenarij Europske unije „20 x 20 x 20“ do 2020. godine je moguće ostvariti u mnogim zemljama pogotovo u onima gdje je započela implementacija mjera za ostvarenje visoke energetske učinkovitosti. Svaka će država zasebno odlučiti koja će se razina energetske učinkovitosti proglasiti gotovo nultom.

Gotovo nulta energetska kuća je energetski vrlo štedljiva kuća koja u godišnjem prosjeku ukupnu energiju (toplinska i električna energija) dobija iz sunčeve energije, iako nije neovisna o javnoj energetskoj mreži. Ljeti se višak električne energije odvede (spremi) u mrežu i daje na raspolaganje drugim korisnicima. Zimi se električna energija uzima iz javne energetske mreže. Ljetna bilanca je izravnana.

 

Iz pojmovnika u knjizi: Pasivna kuća, Martina Zbašnik Senegačnik, SUN ARH d.o.o., Zagreb, 2009.

Slični su i novi nazivi koji proizlaze iz odnosa energetske potrošnje i posljedice smanjenja emisivnosti; nulta emisijska (nulta ugljična), energetski neutralna arhitektura (zgrada), energetski pozitivna odnosno plus energetska i dr.

Izložba prikazuje izbor projekata za novogradnje različitih namjena i u različitim klimatskim zonama u Hrvatskoj i Austriji. Zajednički nazivnik svim projektima je energetski gotovo nulta arhitektura, jer su projektirani i izvode se kao pasivne kuće.

Na pragu ulaska u Europsku Uniju, prvih dvadesetak ostvarenja gotovo nultih obiteljskih kuća i zgrada do kraja 2012. godine u Hrvatskoj, uključujući i dvije višestambene zgrade izvedene u Koprivnici u sustavu POS-a, ukazuju na mogućnost provedbe ciljeva koji se već godinama ostvaruju u naprednim državama.   ”

 

Ljubomir Miščević

Više o izložbi:

PREMA ENERGETSKI GOTOVO NULTOJ ARHITEKTURI

Razmišljanja o održivome građenju zaokupljaju sve više našu pozornost. Trebala bi uskoro postati i sastavni dio poimanja i doživljaja arhitekture i prostora. Potrebno će biti i mijenjanje mentaliteta koji se opire novome. Zazor od novoga posljedica je straha od nepoznatoga, ali i trenutačnih objektivnih novčanih teškoća, uvjetovanih poražavajućim stanjem hrvatskoga gospodarstva. Jedna od tvrdokornijih zabluda govori kako je održiva odnosno gotovo nulta arhitektura nespojiva s visokom estetikom. Održivo građenje bit će, ne samo, financijski i funkcijski, ekološki i tehnološki, nego i oblikovni izazov. Pojam održivoga građenja treba postaviti u žarište kulturne javnosti i širokih slojeva pučanstva, a ne samo stručnih foruma. Tema mora postati privlačna, a ekološka će načela odlučivanja postati presudna. Projekti će se vrednovati prema kriteriju održivosti, što ne znači zanemarivanje likovnih i estetskih sastavnica građenja. Iz dana u dan sve je profinjeniji pristup pojmu održive odnosno nulte arhitekture. Zamisao održivosti nije samo ušteda energije, nego i drukčija organizacija tlocrta. Kuće će biti robustnije i zbijenije, a dovitljivi će arhitekti otkriti pogodnu formu za svoje kreacije.

Jedna od pionirskih uloga u Republici Hrvatskoj u zagovaranju i promicanju održivoga građenja pripada arhitektu Ljubomiru Miščeviću. Studije i rješenja Ljubomira Miščevića govore o prihvatljivosti i primjenjivosti normativa visoke energetske učinkovitosti na konkretnim situacijama. Njegovi projekti obiteljskih kuća i zgrada, industrijskih pogona i složenijih funkcijskih struktura postavljaju kreativni okvir za konstruktivno vizualno oblikovanje. Sažimanjem funkcije, tehnologije i estetike prema načelima održivoga građenja nastaju vrijednosti koje se približavaju gotovo energetski nultoj arhitekturi.

U kući od porobetonskih blokova L2 u Čazmi studiraju se mogućnosti tipskoga arhitektonskog projekta i njegovih derivacija u odnosu na energetske zahtjeve, ali i udovoljavnja ambicioznih estetskih ciljeva. Kuća je nastala iz osnovnoga tipa YTONG kuće (Y1) kao prve tipske pasivne kuće koja se pak razvila iz prve niskoenergetske kuće. Za razliku od sjeverne fasade s vrlo malo prozora, jug se otvara s francuskim prozorima u strogom i jasno postavljenom rasteru. Uvlačenjem ugla prizemlja i dijelova kata južne fasade dinamizira se pročeljna ploha. Osobna mjera između funkcije i umjetnosti. Dnevni boravak u prizemlju jezgra je tlocrtne kompozicije. Oko njega u obliku poluvijenca nižu se blagovaonica, kuhinja, ulazni hal, kupaonica i soba.

Kuća M6 u Gornjem Stupniku nalazi se u gradnji. Podrum i stubišna jezgra izvedeni su u betonu, dok su gornje etaže izgrađene drvenom konstrukcijom. Ovojnica kuće, njezina fasada, zamišljena je kao sustav drvenih stijena. Kuća je dokaz da se i predložak Terrassenhausa Adolfa Loosa može uklopiti u standarde pasivne kuće.

Pasivna kuća J4 u Svetoj Nedelji kao i druge kuće na izložbi ima energetsku oznaku A+. Fasada ovdje ne slijedi isključivo vlastitu zakonitost, nego odražava prije svega unutarnje prostorne odnose. Linearno ustrojeno prizemlje s dijagonalnom prostornom osi koju čine kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak.

Projektom kuće Č1 u Požegi skreće se pozornost na moguću birokratsku krutost i isključivost kod interpretacije uvjeta oblikovanja. Kuća s ravnim krovom dopušta dijagonalnu postavu sunčanih pretvornika čime se korigira nepovoljna orijentacija parcele u zadovoljavanju energetskoga standarda. Prema urbanističkim pravilima predviđena je kuća s kosim krovom koji ne omogućuje optimalnu usmjerenost sunčanih pretvornika.

Pasivna kuća N2 u Lijevome Sredičkom u pravome je smislu fotonaponska energana. Priključena je na elektroenergetski sustav i odašilje višak proizvedene energije. Tijekom gradnje vlasnik je izveo naglašene strehe i tako estetski promijenio idejno rješenje, a time i narušio izvornu likovnu koncepciju.

U obiteljskoj kući T4 u Zagrebu obrađuje se tema uklapanja u krajolik. Na izrazito strmome terenu trebalo je rasporediti mase i istodobno osigurati funkcijsku prohodnost. Ozelenjeni su krovovi implementacija normativa koji bi što prije trebali postati uobičajena pojava.

Obiteljska kuća B5 u Samoboru varijacija je okvirnih tehnoloških i oblikovnih pravila u zadovoljavanju energetskih standarda. Tema prolaznoga dnevnog boravka kao središta tlocrtnoga rasporeda na fasadi rezultira igrom simetrije i asimetrije. Arhitektura i energija ruku pod ruku.

U pasivnoj obiteljskoj kući V2 u Strizivojni razmatra se efekt kretanja dnevne svjetlosti kroz kuću. Krovni svjetlici kao točkaste cezure unutar kompaktnoga volumena.

Dvojna kuća, ako nije jedinstveni zadatak, može postati izvor frustracija za svakoga arhitekta. Problem naslanjanja na susjednu kuću riješava se umetanjem jednoetažnoga zglobnog volumena. Tako se u Karlovcu kuća K5 odmiče od susjeda, a započinje razgovor o potencijalu parcele, morfologiji, ali i ravnome krovu kao nosaču sunčanih pretvornika.

Višestambena zgrada M7 u Beču smještena je u prijelaznoj zoni između četvrti elitnih vila trinaestoga okruga i područja s građanskim kućama i komunalnim stanovanjem, ali i industrijskim postrojenjima četrnaestoga okruga. Kompaktni bijeli volumen s racionalnim tlocrtima podsjeća na rane radove Waltera Gropiusa. Strogost geometrije relativizira se konzolnim istacima i uvlačenjima unutar građevne crte.

Kuća K3 u Donjoj Pušči namijenjena je dvojici dizajnera. Kombinacijom punih i perforiranih pergola-okvira različitih smjerova, oblika i dužina nastaje krhka i rahla opna u formi konstruktivističkoga plašta.

Standardi održivoga građenja dopuštaju kreativnost i kod uredskih građevina. Zgrada Euroinspekta u Slavonskome Brodu dobiva integrirane sunčane pretvornike na krovu i južnoj fasadi. Ta fotonaponska ovojnica predstavlja i novu estetsku vrijednost. Veći dio zgrade odavno je izgrađen. U projektu energetskoga optimiranja proširit će se prizemlje i nadograditi kat.

Rješenje proširenja i energetskoga poboljšanja upravne zgrade komunalne tvrtke Čakom u Čakovcu predviđa dogradnju koja će omogućiti postavljanje fotonaponske ovojnice na južnoj fasadi, a na krovu sunčanih toplinskih pretvornika. Zanimljiv i atraktivan projekt pokazuje kako se stare građevine, podignute bez posebnih likovnih ambicija, mogu novim tehnološkim zahvatima, ne samo vizualno oplemeniti već i komercijalno aktivirati.

Hotelski kompleks Marina Marco na otoku Korčuli za sada je u fazi urbanističkoga i arhitektonskog idejnog rješenja. Sjećanje na tradicijsku primorsku lučicu gradi se suvremenim oblicima i dinamičnim prostornim odnosima. Izduženi volumeni hotela i hotelskih vila predviđeni su s najboljom energetskom opremom. Obalna šetnica isprekidana je okomitim pješačkim prodorima. Ideja ulice i trga gradi se linearnim nizanjem prostornih sekvencija, a bazeni u podnoj plohi čuvaju sjećanje na prirodnu liniju mora prije predviđene intervencije.

Toni Bešlić

Tagovi: